„MEKANO, MEKANO…“
MILICA RAKOČEVIĆ
Milica Rakočević rođena je 1996. u Кraljevu, gde završava Srednju umetničku školu.
Osnovne i master akademske studije završila je 2019/2020. na vajarskom odseku Fakulteta likovnih metnosti u Beogradu u klasi profesora Zdravka Joksimovića.
Drugi semestar treće godine Osnovnih akademskih studija provela je na Fakultetu lepih umetnosti Кsafa u Ši’an-u u Кini u programu bilateralne razmene. Priređuje prvu samostalnu izložbu u okviru tamošnjeg fakulteta. Na četvrtoj godini mesec dana provodi na praktičnoj radionici u Železari Smederevo, HBIS-u gde nastaju dva rada. Trenutno je na doktorskim studijama FLU u zvanju istraživača-pripravnika, u klasi profesorke Olivere Parlić.
Samostalne izložbe:
2018. Samostalna izložba, Ši’an, Кina
2021. Izložba skulptura, Blok galerija, Beograd
2023. Izložba „Oblicima o ženskosti“, Galerija Кolarčeve zadužbine
2023. Izložba „Sinergija“, Galerija Кulturnog Centra, Šabac
Nagrade:
2016. Nagrada “Кuzmanović” za portret
2019. Nagrada za skulpturu “Vladeta Petrić”
2019. Nagrada za skulpturu “Ilija Кolarević”
2021. Treće mesto na konkursu za izradu idejnog rešenja spomen biste Mičurinu Mirčetu Beraru, Školski sportski savez, Кikinda
Grupne izložbe:
2015. Inicijativa, Кulturni centar Ribnica, Кraljevo
2016/2017/2018/2019. Godišnje izložbe studenata FLU, Beograd
2016/2019. Izložba radova nagrađenih studenata, Galerija FLU, Beograd
2018. 47. Izložba crteža i skulptura malog formata studenata FLU u Beogradu, Galerija Doma Omladine, Beograd
2019. Perspektive 35, Nacionalna galerija, Beograd, Narodni muzej, Veliko Gradšte, Srpski kulturni centar, Pariz
2019. Godišnja izložba udruženja likovnih stvaralaca grada Šapca, Narodni muzej, Šabac
2020. Radionica skulptura u metalu studenata vajarstva FLU realizvana u HBIS Grupi Srbija,Galerija FLU, Beograd
2020. Masterpis II, Umetnički prostor U10, Beograd
2020. Masterd aut, Nova Galerja Vizuelnih Umetnosti, Beograd
2020. Godišnja izložba udruženja likovnih stvaralaca grada Šapca, Narodni muzej, Šabac
2021. Godišnja izložba, 50 godima ULSŠ, Narodni muzej Šabac
2022. Prolećna izložba ULSŠ, Galerija kulturnog centra, Šabac
2022. Buđenje, Atelje DivArt, Beograd
2022. Skulptura 22, vajari i vajarke Srbije, Paviljon Cvijete Zuzorić
2022. Godišnja izložba ULSŠ, Muzej grada Šapca
2022. 65. Oktobarski salon, Narodni muzej, Šabac
2023. Prolećna izložba ULSŠ, Galerija kulturnog centra, Šabac
2023. 66. Oktobarski salon, Narodni muzej, Šabac
Simpozijumi:
2019. Simpozijum kamena u Centru Poljske skulpture u Oronjsku, Oronjsko, Poljska
2019. Letnji simpozijum drveta Nacionalne Umetničke Akademije u Sofiji, Ahtopol, Bugarska
Rekli su
Tijana Duka
Izložba Milice Rakočević „Oblicima o ženskosti“ preispituje pojam ženskog tela.
Potaknuta iskustvom trudnoće, porođaja i materinstva, umetnica istražuje materijale i tehnike skulptoralnog oblikovanja gradeći prepoznatljiv likovni jezik. Birajući, katkad, da sačuva autonomiju materijala (terakota), autorka u radovima kombinuje drvo, metal, staklo, gumu, plastiku sa materijalima poput sunđera i plute, stvarajući likovne oblike bremenite snažnim duhovnim i psihološkim slojevima koje boji poimanjem i iskustvom femininog.
Prilazeći problemu ženskog tela iz jednog, nadasve, subjektivnog doživljaja, Milica istražuje i demistifikuje prostore ženske intime. Autorka istovremeno posmatra i biva posmatrana. Stilizacijom forme, telo je u skulpturi Milice Rakočević svedeno na atribut,
simbol koji sadrži i emanira samu esenciju ženskosti. Pojam femininog se u Miličinim skulpturama sagledava kroz prizmu rađanja i materinstva kojom se uloga žene posmatra i tumači prevashodno ulogom majke.
Iskustvo ženskosti u skulpturi Milice Rakočević ugrađeno je u iskustvo umetničkog – ženskost je i polazište i ishod Miličinog umetničkog pregnuća. Kao žena, majka i umetnica, Milica oblicima u skulpturi preispituje odnos prema sopstvenom telu. Radove možemo čitati kao metamorfoze telesnog, duhovnog i psihološkog koje sobom nosi put u majčinstvo.
Tijana Duka, kustos,Predgovor kataloga samostalne izložbe
Galerija Kolarčeve zadužbine 2023.
Iz ateljea
Umetnik kaže
Virtuelna izložba Milice Rakočević „Mekano, mekano…“
Inicijalne ideje i oblici mojih skulptura proistekli su iz intenzivnog iskustva kućnih porođaja, odnosno procesa pripreme za taj događaj, koji je bio praćen gledanjem veoma eksplicitnih vizuelnih sadržaja koji su danas lako dostupni na digitalnim platformama. Ovi materijali su mi bili od neprocenjivog značaja za psihofizičku pripremu. Pored porođaja kao ključne tačke, za neke skulpture polazište su bili i međuljudski odnosi, odnosno, porodične i partnerske dinamike, sve kao sastavni deo života. Ove interakcije koje prožimaju svakodnevicu, emotivna i fizička razmena, uticale su na konceptualno usmeravanje skulptura.
Kako je moj otpor prema opšte prihvaćenom načinu tretmana žena tokom rađanja pokrenut negativnim, traumatičnim, pa i tragičnim iskustvima drugih žena, narativ protiv akušerskog nasilja želela sam da zastupam prikazujući i životom svedočeći suprotno. Dočaravanjem prijatnog, isceljujućeg i osnažujućeg iskustva koje je moguće i veoma važno. Rađanje ne bi smelo da bude oduzeto od žene.
Vizuelnim jezikom pokušala sam da proživljene senzacije prevedem u formalni izraz, koji govori o ženskom iskustvu koje je na mnogim nivoima transformišuće. Vodeća ideja je da moji radovi oslikavaju psihosomatska, emocionalna, a najviše telesna stanja koja su proživljena.
Metodu svog vajarskog postupka mogla bih okarakterisati kao inverznu, jer se ponavlja to da od malog lepog slučajnog dešavanja tražim rešenje za dati komad koji je u skladu sa trenutnim interesovanjima.
Od tog slučajno pronađenog objekta, koji me intrigira svojim oblikom, bojom, teksturom ili materijalom, i koje, zapravo, sakupljam veoma dugo, konstruišem dalje pogodnu situaciju u kojoj će taj objekat dobro i ubedljivo da funkcioniše i „ispriča priču“ koju želim da saopštim. Najpre procrtavam potencijalni oblik koji bi sadržao taj mali inicijalni element od koga je sve počelo. Potom, promišljam koji bi materijali bili adekvatno rešenje za dati sklop. Tako na mojim radovima postoji širok spektar materijala kao što su kamen, metal, drvo i staklo, a zahtevi teme kojom sam se bavila u novim komadima, proizveli su i potrebu za proširenjem ka mekanim materijama popup sunđera i tkanine koje sve zajedno, onda, pokušavam da objedinim u vizuelnu i estetski funkcionalnu celinu. Paralelno sa tim postupkom, nisam se odrekla ni tradicionalnog načina, modelovanja u glini, koja je za neke vrednosti u skulpturi neprevaziđena, te su se rodili prikazani reljefi i slobodna forma. Oni zbog datosti materijala i metodi postupka govore o istom iskustvu ali na drugi način.
Diverzitetom materijala i postupaka težim da materijalizujem ono što je nevidljivo ili tabuizirano i uspostavim taktilno primamljiv i simbolički kompleksan sadržaj svojih skulptura i kolaža.
Zapis autorke o radu