„Gde počinje planina“
ŠANA KULIĆ
Šana Kulić (1986. Leskovac) diplomirala je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, smer Grafika, u klasi profesora Miodraga Mlađovića 2010. godine. Priredila pet samostalnih izložbi i izlagala na više od 80 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu (SAD, Kanada, Argentina, Holandija, Italija, Severna Irska, Španija, Rumunija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska). Dobitnica je nagrade ‚‚Boško Karanović“ za grafiku. Član ULUS-a je od 2012. godine. U statusu je samostalnog umetnika. Živi i radi u Beogradu.
Rekli su
Tamara Cvetić
Umetnički rad Šane Kulić zasniva se na savremenom prikazu pejzaža kao ličnog i simboličkog prostora. Njeni radovi nisu reprezentacija prirode u klasičnom smislu, već odrazi unutrašnjih pejzaža, oblikovani kroz pažljivo birane boje, teksture i kompozicione odnose. Šana ne slika ono što vidi već sećanje i osećaj koji sačuva i pretvori u vizuelni jezik.
U njenim kolažima i slikama jasno se prepoznaje težnja ka pojednostavljenju. Oblici su svedeni a boje preuzimaju ulogu naracije – svetli tonovi unose mir, tamni dubinu a živopisni akcenti dinamiku. Žbunje, drveće, planine i oblici nalik vegetaciji prisutni su kao motivi, ali pre svega kao nosioci atmosfere i stanja duha. Šanina umetnost ne komunicira bučno – ona otvara prostore za lično tumačenje i vraća nas osnovnom ljudskom osećaju za prirodu i harmoniju.
Tamara Cvetić, vajarka
Iz ateljea
Umetnik kaže
Gde počinje planina
,,Gde počinje planina“ je metaforičan naziv koji ukazuje na pejzaž kao granicu između spoljašnjeg i unutrašnjeg sveta. To je priča o prostoru i ličnom pejzažu. Pejzaž je za mene više od prirodne pojave.On je prostor unutrašnjih stanja. Kad posmatram planinu, žbunje ili igru svetlosti u šumi, ne trudim se da ih prenesem doslovno. Umesto toga, pokušavam da uhvatim ono što u meni ostaje – atmosferu, nijansu, svetlo i tamno. Moj rad je rezultat tog unutrašnjeg prevođenja, ličnog pogleda koji prirodu doživljava više kao iskustvo nego kao sliku.
Za ovu seriju radova sam koristila kolaž i sliku (ulje na platnu) a nekad i njihovu kombinaciju, jer mi te tehnike dopuštaju da pejzaž pojednostavim do suštine, da odvojim ono što je suvišno i sačuvam ono što mi je najvažnije – odnos između oblika i boje i njihova harmonija . Svaki isečak papira, svaka boja, pažljivo je odabrana, ne samo zbog estetike, već zato što nosi određenu vibraciju. Kolorit nije slučajan, on je tonalitet unutrašnjeg stanja.
Pejzaži koje stvaram nastaju po fotografijama ali oni su moj doživljaj pejzaža. Želim da gledalac ne vidi samo prizor, već da oseti njegovu tišinu, mir i lepotu. U vremenu koje nas često odvaja od prirode, moji radovi su pokušaj da se tom odnosu vratimo – ne kroz spektakl, već kroz nežnost.
Šana Kulić