Top

SNEŽANA PETROVIĆ

  |  SNEŽANA PETROVIĆ

„SA DRUGE STRANE“

Anima mundi

Crna duša sa dobrom idejom

Jedna formula života

Dvorana za seciranje

Actus Humanus

Infinitum

Muvobrojač

Srećan gotovo tužan epilog

Tragikomičar

Osam priča

SNEŽANA PETROVIĆ

Snežana Petrović (1977. Novi Sad), diplomirala na Akademiji umetnosti u Novom Sadu 2004. godine na odseku Grafika gde je i magistrirala 2008. godine. Doktorirala 2015. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Radi na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu kao docent na Katedri za grafiku. Njen stvaralački rad obuhvata medij grafike, slikarstva, crteža i objekata. Do sada je učestvovala na preko 190 grupnih i realizovala 20 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu (Francuska, Italija, Nemačka, Belgija, Austrija, Češka, Engleska, Španija, Portugalija, Rusija, SAD, Kanada, Indija, Malezija, Kina, Japan). Dobitnica je desetak nagrada i priznanja za svoj celokupni umetnički rad, od kojih se izdvajaju nagrade na 6. Tokijskom međunarodnom trijenalu male grafike 2018. godine u Japanu i 10. Međunarodnom bijenalu grafike „Premio Acqui 2011“ u Italiji. Njeni radovi nalaze se u mnogim privatnim kolekcijama kao i u nacionalnim galerijama i muzejima širom sveta.


https://www.snezana-petrovic.com/

Rekli su

Crteži i grafike Snežane Petrović

 

Novosadska umetnica Snežana Petrović je na srpsku umetničku scenu stupila tokom prve decenije ovog veka, neposredno po diplomiranju na novosadskoj Akademiji umetnosti. Studije grafike u klasi profesora Milana Stanojeva okončala je 2003. godine, a potom je i magistrirala kod profesora Radovana Jandrića. Doktorske studije završila je 2015. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu kod profesora Žarka Smiljanića. Da je na studijama stekla dobru, ne samo izvođačku pripremljenost, Snežana Petrović je pokazala koherentnim ciklusom uzbudljivo ekspresivnih grafika (2001–2003) inspirisanih drastičnim životnim temama (protesti, štrajkovi, skupovi, komemoracije) sagledanim i proživljenim u vremenu krizne prekretnice vekova. Tim ranim radovima Snežana Petrović je pokazala (i dokazala!) da je veoma brzo i sa puno umetničke strasti doprela do suštine grafike i njenih medijskih karakterističnosti.

Potpuno personalizovanu doživljajnost umetnica je demonstrirala i u svojim poznijim mecotintama (posle 2009-te) čija se prizornost u kritičko-teorijskim diskursima najčešće vezuje za koncepcije nadrealizma i fantazmagorije. Očigledno, slikarka i grafičarka Snežana Petrović je iznašla svoj način, pomalo indirektan ali zato bogatiji i raskošniji, kojim tumači atmosferu i duh sveta u kome živi i stvara. U jednom tekstu umetnica objašnjava: „Glavni predmet interesovanja mog istraživačkog rada jeste sfera socijalne psihologije i mas-medija, sa posebnim akcentom na savremeni problem duhovnog ropstva koji rezultira neurozama, strahom, apatijom, kriminalom. U fokusu mog istraživanja je čovek kao homo spektator – posmatrač i upijač“. Ima li preciznije dijagnoze društva u kome razvijeni i razgoropađeni kapitalizam, udružen sa globalno umreženom medijskom tehnologijom, eksploatiše i (zlo)upotrebljava čoveka našeg doba? Ima li preciznijeg ukazivanja na opštu anesteziranost savremenika: Snežanini spektatori su nemi i nemoćni, oni začuđeni posmatraju kako funkcioniše svet današnjice.

Na ovoj kragujevačkoj izložbi Snežana Petrović se predstavlja svojim relativno novijim crtačkim i grafičkim ostvarenjima. Umetnica je posvećena „velikim temama“ istorije umetnosti (portret, figura, akt). U njenim prizorima svakodnevlje i običnost se – uneobičavaju. Zapravo, Snežana Petrović je uverena da je slutnja mnogo intrigantnija od bilo koje realističke refleksije stvarnosti. Odista, može li se uopšte izbeći ta sudbinska predviđanja i iščekivanja u trenutku kada smo, sve češće, prinuđeni da hodamo po tankoj žici između realnosti i virtuelnosti.

Pažnja Snežane Petrović je fokusirana na čoveka, na njegovu osećajnost usred nemilosrdnog sveta današnjice. U izložbenoj postavci crteži su znatno ekspresivniji. Linija je u njima spontana, gestualna, sugestivna. Takvim linijama umetnica crta portrete i ljudske figure, pri tom ih pomalo karikira, predstavljajući ljude zbunjenim, ugroženim i izgubljenim na putevima sudbine. No, umetnica pažljivo artikuliše svaki potez – težeći da svojom formalističkom deformacijom ne unizi dignitet čoveka i svih tih nacrtanih ljudi. I u grafikama postoje slične deformacije. Međutim, povodom grafičkih ostvarenja moguće je govoriti o jednom saučesničkom odnosu koji umetnica ima prema svojim „modelima“: ona teži da razume ljude, da u njihovim postupcima prepozna duh vremena, da zajedno sa njima učestvuje u aktuelnim događanjima. Tražeći pravu meru vlastitog odnosa prema realnosti Snežana Petrović se opredeljuje za diskretno precizno crtanje, za kompaktnu sliku u kojoj je linija vidljiva tek kao granica između formalnih spojeva; zapravo u ovim mecotintama pojedinačna crta je mimikrijski kontekstualno uklopljena i nikada nije nezavisna. U ovim radovima funkcija linije je „armaturna“ a na njenoj konstruktivnoj funkcionalnosti počiva čitava plastička struktura. Stoga prizori poseduju kompaktnost, oni su sfumatično fluidni, koherentni i „saliveni“. Konačno, dobro izbalansiran odnos svetlog i tamnog unutar svakog motiva, a pogotovo baršunasta mekota majstorski otisnute grafičke boje, čine da se ove (nad)realističke predstave prihvate kao senzibilni, elegantni, gospodstveni odgovor i uteha „čovekovoj duši koja večno pati“ (S. Balint).

U svakom slučaju – umetničkim ostvarenjima Snežane Petrović treba verovati. Jer, radi se o umetnici koja ništa ne prihvata „zdravo za gotovo“ već nastoji da u svojim slikama / grafikama / crtežima autoritativno filozofira i promišlja odabrane prizore i sadržaje svakodnevlja. Zapravo, radi se o traganju za univerzalnim smislom usred haosa savremenog sveta. Pri svemu tome, njen umetnički iskaz (i izraz) posve je personalizovan. U svim crtežima i grafikama (baš kao i u slikama) viđena i doživljena stvarnost poseduju simboličke osobenosti i značenja. U tim i takvim ostvarenjima umetnica zapaža da su u toku temeljne promene dosadašnjeg načina življenja, jer su se u aktuelne životne tokove već infiltrirale specifične science fiction situacije koje smo, doskora, smatrali tek zabavnom literarnom ili uzbudljivom filmskom slutnjom neke daleke budućnosti… No, baš kao i u sadašnjem trenutku tako će i u toj budućnosti, zasigurno, biti potrebe za umetnošću, za estetskim i etičkim napomenama kakve poseduju crteži, grafike i slike Snežane Petrović.

 

Sava Stepanov

likovni kritičar i teoretičar umetnosti           

novembar 2018.

Obrazloženje Nagrade žirija iz kataloga 6. Tokijskog međunarodnog trijenala male grafike 2018. godine u Japanu za grafiku Snežane Petrović „Za stolom“ (2018) u tehnici mecotinte:

 

U ovom radu, jedinstveno baršunasta tekstura mecotinte je očaravajuća. Na slici je mlada dama sa oštrom bradom, licem poput obrnutog trougla i hladnim, izduženim očima. Forma je čvrsta, ali bi se mogla nazvati prilično apstraktnom. Pomalo je nadrealno i to što se sprema da jede otkrivenih grudi, naslonjena na ivicu stola, a na tanjiru ispred nje nije ništa drugo do malo srce iz kojeg kao da curi krv. Koje su ženine namere za ovaj užasan komad mesa koji baca jezivu senku? Izgleda preneraženo, očiju uprtih u tačku u svemiru kao da odlučuje da nešto uradi. Još jedna čudna stvar je da dok ona drži nož i viljušku, viljuška je okrenuta naopako, što bi trebalo da otežava rezanje obroka. Pozadina je pejzaž, sa vidljivim stilizovanim kućama i drvećem, ali je njegovo značenje nejasno. Ovo je bogato, gusto i veoma sugestivno delo, a neobična kružna kompozicija ga čini još očaravajućim. Setio sam se jedne od priča u Dekameronu, u kojoj čovek ubija ljubavnika svoje neverne žene i daje joj njegovo srce da jede. Pojela ga je i izgovorila da je ukusno.

 

Kunio Motoe (1948–2019), japanski likovni kritičar

Iz kataloga 16. Bijenala „U svetlosti Milene“

Fondacija Milenin dom – Galerija Milene Pavlović Barili

06-30. novembar 2017. Požarevac

 

Fantastični svet Snežane Petrović brižljivo je konstruisana mentalna realnost projektovana zatim na slikarsko platno i fiksirana crtežom i bojom. On je ispunjen imaginarnim prostorima – gradovima, pejzažima, mehaničkim napravama, „florom i faunom“ i nastanjen humanoidnim, androginim bićima. Bogati akcesorij sačinjen podjednako od klasičnih i modernih, mitskih i realnih, konvencionalnih i ličnih simbola i metafora, uredno pohranjen i sistematizovan u sferi predsvesnog, a upotrebljen s namerom i promišljeno od strane mlađe umetnice, nesumljivo asocira na sličan postupak odabira prepoznativ i kod Milene.

 

dr Ana Milošević

istoričar umetnosti

Snovi su ključari istine

 

Nije novina saznanje, da je umetnik u svoje delo pohranio i poneku tajnu. Često i onu suštinsku, koja predstavlja osovinu njegovog identiteta. Suočeni sa stepenovanjem njene skrovitosti, uviđamo ključnu pojavu, da je skrovitost obojena dozom ambivalencije, jer ishodi iz dvojakosti pratećih procesa pri izvođenju dela: misaonih, rukovođenih svesnim izborom – obelodaniti tajnu potpuno, možda delimično u vidu zagonetke, ili pak, pažljivo je sakriti, kao i procesa vezanih za psihu, podsvesnih i nesvesnih, koji kao neka vrsta paralelnog sveta potpunog tajanstva, izmiču kontroli. Otud su snovi veličanstveni dar čovekove baštine, jer drže ključeve pristupa istini svakog pojedinačnog bića, obelodanjujući istinu specifično šifrovanim jezikom.

Postoje umetnici, koji su spoznali da snovi predstavljaju dragoceni i nepresušni izvor u stvaralačkom procesu. I ne prezaju da narative vlastitih istina pretoče u ikoniku slike, čija čitljivost podleže ličnom stavu i izboru, odnosno sklonosti, da li će se pojaviti kao monolitni simbol, ili kao ništa manje zagonetna, a raspričana metafora. U kojoj, pripovedačka bravura izričito dobro maskira puteve rešavanja postavljenih zagonetki. Upravo u takvom kontekstu vidimo slikarsko i grafičko umeće Snežane Petrović. A ono nas, već pri prvom susretu osvaja imperativnom snagom svih svojih karakternih kategorija. Pogled se isprva susreće sa upadljivo znalačkim zanatskim umećem i besprekornim izvođenjem, potom ga plavi moćna plima umnog delovanja složenom, tajnovitom semantikom visokopoetizovanih zapisa, jasnog snovitog predznaka, zapisa, ostvarenih zavodljivim likovnim rešenjima bogatog ritma i raznolikosti obličja, koja i u svedenijim kompozicijama i u zamršenim postavkama odzvanjaju izrazitom plesnom dinamikom. Svedoci smo očaravajućem strukturnom bogatstvu jednog umetničkog opusa, koje nepobitno ukazuje na dejstveno prisustvo darovitog protagoniste, pre svega na osobu, koja intenzivno sanja, a snove pretače u pitak umetnički iskaz, čiji rukopis, smisao i lavirintski sadržaj ukazuju na čvrstu i inteligentnu ruku jedne istinske magistrae ludi.

Isleđujući poreklo ovog složenog, bogato strukturiranog ličnog izraza, koji je, pored snoviđenjski bajkovite značenjske potke temeljno obojio i stilske forme Snežaninog umetničkog rukopisa i likovnog jezika, našli smo se na veoma ozbiljnoj raskrsnici vekova istorije umetnosti, na tački spretnog ukrštaja basnolikog izraza jednog pronicljivog i duhovitog, ali i produhovljenog posmatrača ljudske prirode, kakav je bio Piter Brojgel Stariji, sa kompilacijom stilskih pojavnosti modernog i nama savremenog doba, koja podrazumeva stilizacijska iskustva lutkarskog pozorišta, stripa i animiranog filma. Pritom, veoma je zanimljivo, kako sve ove veoma ozbiljne genetske naslage, poreklom iz umetničkih baština raznih naroda i raznih vremena, nimalo nisu osujetile dah lakoće i poetsku čaroliju, koja obitava u širokom rasponu od manje ili više upadljive epske drame, do nežnog, lirskog dodira folklorne poezije. Ovako bogati plan Snežanine umetnosti, nedvosmisleno upućuje na osobu, koja svojim stvaralačkim darom više nego uspešno objedinjuje duboka osećanja i tajnovitost intime, maštovitost i znanje, uz intelekt, više nego sposoban da takav konglomerat osmisli i usmeri ka pitkoj a vazda intrigantnoj celini.

 

Vesna Todorović, istoričar umetnosti

U Beogradu, 2020.

 

 

Obrazloženje II nagrade na 16. Bijenala „U svetlosti Milene“, Požarevac, 2017.
Druga nagrada se dodeljuje slikarki i grafičarki Snežani Petrović, za delo „Skriveni putnik“, 2017, ulje na platnu, 102 x 76 cm

 

Snežana Petrović je umetnik lakog i sigurnog koraka, za koga nema tajni niti nepremostivih likovnih bravura. Kao kakav magister ludi – majstor igre – ona režira beskrajno maštovite, bogatim humorom natopljene vizuelne igrokaze, čiju poentu slutimo u lavirintima memorije detinjstva. Nadrealistički pristup je uslovnost ozbiljnog autora, kako bi zaštitio sećanje na svet igre i igračaka – mehanizam koji je, verovatno, na nesvesnom nivou u svojim likovnim eskapizmima gajila i Milena [Pavlović Barili].

 

Vesna Todorović, istoričar umetnosti

predsednik stručnog žirija

Iz ateljea

Umetnik kaže

SA DRUGE STRANE

 

Ciklus radova „Sa druge strane” započet je kroki crtežima kroz formu likovnog dnevnika koji sam vodila tokom kovid karantina 2020. godine sa tematikom aktuelne globalne situacije. Od ovih crteža, tokom vremena, razvila se serija grafika, crteža, slika i objekata. Novi serijal radova svojom poetikom i likovnošću nastavlja se na moja prethodna dva serijala „Improvizarijum“ i „Mali kabinet misterije“ iz kojih je ovom prilikom prezentovano par radova, ali i postavlja nova pitanja i otvara nove mogućnosti u mom umetničkom istraživanju. Čovek kao homo spektator i njegovo nesvesno je i ovaj put idejna tačka polazišta u mom radu, u kome objedinjujem višeslojnost likovnog izraza kombinovanjem različitih medija; slike, crteža, grafike i objekata, kao i njihov način prezentovanja kroz 2D i 3D forme. Elementi konstrukcija i gradova metaforički su prikaz kolektivnog nesvesnog. Ova megastruktura predstavlja svet koji se kontinuirano razvija, ali i obrušava. U poliptihu „Infinitum“, prikaz besnog psa, koji trči iznad megalitne strukture, alegorijski predstavlja borbu čoveka, iznemoglog, besnog i zbunjenog, koji trči neprekidnu trku sa životom u kome je sve veštački isprogramirano. Prikaze apatičnih izraza ili usiljenih osmeha na nekim radovima aludiraju na savremeno lice svakodnevnice u kojoj emocije polako iščezavaju. Uopšteno, ovaj serijal otvara niz pitanja o tome šta se nalazi unutar svakog od nas? Šta se nalazi iza „zatvorenih vrata“? Šta se nalazi iza ovog životnog puta? Kao upečatljivi element u ovom serijalu javljaju se drvena vrata starih poštanskih sandučića koja su mi otvorila put ka novom stvaralačkom izrazu. Svaka vrata metaforički predstavljaju ulaz u potpuno drugačije koncipiran intimni svet. Misteriozna nepoznanica šta se nalazi iza svakog otvora otkrila je novi serijal vođen mojim likovnim jezikom.

Novi ciklus prezentuju grafike rađene u tehnici mecotinte i suve igle, crteži realizovani tušem, akrilima i uljanim bojama, objekti izrađeni od grafičkih matrica i slike-crteži u formi poliptiha na drvenim pločama.

 

Snežana Petrović

Novi Sad, 20. decembar 2021.