Top

Kristina Ristić

  |  Kristina Ristić

Uvek drugi znaci

Bez naziva, 2018, ulje na platnu, 100x100cm KR

Bez naziva, 2018, ulje na platnu, 100x100cm KR

Poslednje trube, 2018, ulje na platnu, 100x100cm KR

Bez naziva, 2018, ulje na platnu, 100x100cm KR

Dobra vest, 2018, ulje na platnu, 100x100cm KR

Izvor III, 2018, ulje na platnu, 100x100cm KR

11 KR, Bez naziva, 2018, ulje na platnu, 100x100cm

KR, Crvena basta, 2018, ulje na platnu, 100x100cm

13 KR, Bez naziva, 2018, ulje na platnu, 100x100cm

14 KR, Izvor I, 2018, ulje na platnu, 100x100cm

Kristina Ristić je rođena 1973. godine u Beogradu. Diplomirala (1995) i magistrirala (2000) na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na odseku slikarstvo, u klasi profesora Radomira Reljića. Završila je specijalističke studije na Likovnoj akademiji u Atini 2008. godine u klasi profesora Hronisa Bocoglua. Član je ULUS-a od 1996. godine.

Izlagala je na šesnaest samostalnih izložbi i na preko pedeset grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više nagrada za svoj rad od kojih se izdvajaju prva (2008) i treća (2006) nagrada za slikarstvo Niš Art Fondacije, nagrada za slikarstvo. Hercegnovskog zimskog salona

Njeni radovi se nalaze u kolekciji Makedonskog muzeja moderne umetnosti u Solunu, Filip Moris – Niš Art Fondacije, Matice srpske i brojnim galerijskim i privatnim kolekcijama.

Rekli su

SaNJA TODOSIJEVIĆ

Uvek isti put

Uvek drugi znaci

Na istom putu

Uvek drugi znaci

 

Iz bloka Kristine Ristić

 

Slikarski opus Kristine Ristić nastao na iskustvima istorijske apstrakcije i slikarstva materije,  od samih početaka fokusira se na istraživanje dijaloških formi u kontekstu ispitivanja mogućnosti prikazivanja određenih događaja, stanja sukoba ili interakcije između dva bića.  Antropološko tumačenje predstavljenih likova  odnosilo se na prikazivanje specifičnih  fizionomija  glava – portreta  u situacijama koje nude mnogostruki retorički potencijal od refleksija individualnih iskustava do iskaza na temu statusa pojedinca i njegovog opstanka u savremenom društvu ili  uodnošavanja sa okolinom i drugima (Ciklusi Strašila, Susreti, RazgovoriPribližavanja nastajali  u periodu 2006-2017). U formalnom smislu, inicijalna dekompozicija likova vodila je ka sve radikalnijoj redukciji koja nije,kako bi se očekivalo,  transformisala predstave u apstraktne kompozicije, već je sačuvala svoja primarna organička svojstva u detaljima kao evokacijama izraza, pokreta ili komunikacijskih kodova.

U najnovijem ciklusu radova pod nazivom ,,Uvek drugi znaci” u prepoznatljivom  rukopisu zasnovanom na sadejstvu energičnog  gestualnog crteža i dinamičnih kolorističkih napetosti  dominiraju  geometrizovane forme koncipirane kao potencijani znakovi/nosioci autorkinog iskustva obitavanja u svakodnevici.  Disciplinovano konstruisanje prostora slike odvija se u pravcu svođenja predmetnog podatka na asocijativne kompozicije.  U duhu istorijskog kolorističkog ekspesionizma redukcija forme teče do same granice,ali ne i izvan prepoznatljivosti, stvarajući apstrahovane kohabitacije  linearnih struktura i vibrantnih kolorističkih mrlja. Imaginarna mesta, putanje, prizori  zasnovani  na činjenicama iz okruženja, formulisane su kao znaci, svojevrsne interpretacije  određenih intimnih stanja, kolektivnih sećanja ili ličnih doživljaja opšte poznatih događaja. Uočavanje i prepoznavanje prvobitnih vizuelnih obrazaca  postaje sve teži zadatak, ali se upravo u tom udaljavanju od reprezentacije odigrava svedena naracija diskretno sugerisana nazivima radova (Oteta plažaČekajući padZaludne klepetušeZalivanje bunkera, Život pod tepihom…) Prikriveni humor i (auto)ironija pokazali su se kao oprobani odbrambeni mehanizam, pre nego smernica za iščitavanje mogućih značenja. Otklon od jednosmernih  narativnih tokova upravo omogućava otvaranje  za nova i druga  učitavanja. Preobražaj  izvornih realiteta na slikarskoj plohi ne nudi očigledne i doslovne aluzije,  već  poziva i priželjkuje prisustvo posmatrača kao saučesnika u izgradnji višeznačnih interpretativnih modusa. Simbolički, ali i modularni potencijal  kvadratnih formi radova dalje provocira stvaranje hipotetičkih nizova ili stalno promenljivih, privremenih  struktura.

Izrazita  autorska individualnost Kristine Ristić, nezavisno  od  trenutnih  motivskih ili tematskih preokupacija,  u kontinuitetu  upućuje na osvešćeno prisustvo umetnika kao pojedinca u aktuelnim društvenim okolnostima. Ta pozicija, koliko god izolovana ili nemanifestno  angažovana,  jednako ubedljivo govori o potrebi  za građenjem nekih novih individualnih utopija makar i na ostacima onih kolektivnih, odavno potrošenih u prošlom vremenu.

 

Sanja Todosijević, ist. umetnosti

Tekst objavljen povodom izložbe ,,Uvek drugi znaci” u galeriji B2 u Beogradu, januar – februar 2019.

Iz galerije

Umetnik kaže