Top

Rekli su

  |  Rekli su

Marija Bjekić svojim radovima prkosi današnjem vremenu. Kreiranjem balansa između potreba društva i potreba pojedinca, ona podseća publiku na vreme entuzijazma. Posleratni period je bilo vreme kada se iznova sve gradilo, ne samo u smislu arhitekture i infrastrukture, već i u smislu morala, snage i volje. Optimizam i borbeni duh su preovlađivali, a ideologije su pronašle svoj put do naroda. Sletovi su, recimo, predstavljali okosnicu perioda i demonstrirali su zajedništvo i metaforički prikazivali lakoću izvođenja svakog zadatka.

Marija ne koristi samo prikaze sletova, vec i radnike na skelama, kao i gimnastičare koji svojim telima grade i podržavaju konstrukcije. Te konstrukcije su simbolične – ne samo da predstavljaju materijalne strukture, vec i ideološke. Sazdane od ljudskih tela, te konfiguracije su fragilne i nepostojane, sklone menjanju i razgrađivanju. Ljudska tela predstavljaju arhitekte, nosioce,  grede, graditelje, podršku, a ponekad i demontažere ovih konstrukcija. To su uloge koje su pojedinci preuzeli, bilo po sopstvenom izboru ili okolnostima, da bi održali homogenost društva.

Kroz Marijin rad se preispituju suptilne nijanse društvene dinamike – razlike između prošlosti i sadašnjosti i njihove posledice. Gotovim predstavama predlaže blisku budućnost, stvarajući jednu novu, skoro utopističku, sliku.

 

Nataša Kokić,
docent na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu