Slike nebrojanih aktuelnih zbivanja – veoma različitih u vrsti, karakteru, mestu i razmeri – stižu gotovo istom brzinom i intenzitetom do senzornog aparata svakog pojedinca, u bilo kom kraju sveta. Shodno sopstvenoj osetljivosti, sklonostima i sposobnosti opažanja i razumevanja, on može u određenoj meri apsorbovati uticaj ovih slika i stvarnost iza njih, svakako ostajući sa jakim utiskom fragmentarnosti predstave političkog konteksta kojim je određen. Uslovljeno isuviše naglim napretkom tehnologije i interesom, obličje sveta koje pojedinac opaža može izazvati osećaj zabrinutosti na planu osnovnih potreba.

Serija crteža pod nazivom „ako bude kako treba…“ Dušana Stanojevića, predstavlja refleksiju unutarnjeg stanja autora, u neizbežnoj korespondenciji njega kao subjekta (biološkog, psihičkog, društvenog, umetničkog) sa dinamičkim kontekstom sveta u kome živi, koji znači neizvesnost (postojanja, opstajanja, identiteta). Zajednička odlika svih crteža jesu strukture koje nalikuju organskim načinima organizacije jedinki u grupacije. Različito formirani i grupisani elementi sačinjavaju složeniju, individualnu strukturu (kompoziciju), u kojoj svaki znak deluje kao da traži svoje mesto ili način da odgovori  na „uslove neposrednog okruženja“.

I zaista, pojam grupe elemenata i koegzistencije različitih grupa u prostoru, važniji je od težišta i kontrasta veličina, kao i kontrasta na bazi odnosa svetlih i tamnih površina, koji su uobičajeni instrumenti dobre kompozicije. Građeni minucioznim postupkom crtanja olovkama u boji, ovi diskretni prikazi organskih formativnih procesa zatvoreni su samom svojom strukturom unutar prostora slike. Na svim crtežima na papiru, elementi ne dodiruju ivice formata, iako poneki stremi ka njima. Sam postupak izrade ukazuje na vreme kao ključni element za tumačenje rada u kontekstu teme neizvesnosti budućeg i osećaja nelagode, koji se javlja kao direktna posledica te neizvesnosti. Imali oni veći ili manji broj srodnih vizuelnih odlika (forma, boja, pokret), elementi su nepobitno povezani jednako posvećenom vremenu izvođenja partije crteža.

Dušanov atomistički pristup crtežu uzima različite forme, budući da – pored papira kao podloge – serija sadrži crteže izvedene u istoj tehnici na platnu, kao i objekte nastale uramljivanjem sekvenci manjih crteža i formiranjem objekata za izlaganje na postamentu, spajanjem ramova u formu harmonike. Navedene forme izvođenja/izlaganja mogu se posmatrati kao podserije, kroz koje autor teži da uvek stvori novu strukturu i jedan drugačiji mikrokozam na svakom pojedinačnom komadu. Koristeći se naizmenično endotopskom i egzotopskom, sfumatičnom obradom forme i prostora između elemenata u grupi, umetnik promišljeno stvara sve razlike u nizu crteža, a tako i bitan element razlike na planu unutra-spolja i navedene dinamike odnosa pojedinca i sveta.

Filip Misita, likovni umetnik

(Predgovor za izložbu Dušana Stanojevića “ako bude kako treba…”, Galerija SKC, Kragujevac, 2024.)

Neizvjesnost je pojam koji budi asocijacije na suvremeni svijet obilježen klimatskim promjenama, političkim nestabilnostima, ekonomskim krizama i sveprisutnom društvenom nejednakosti. Dok tehnološki napredak rezultira često primamljivim inovacijama, istovremeno svjedočimo različitim globalnim procesima nad kojima nemamo nikakvu kontrolu, što u nama budi osjećaj frustracije i nemoći. S druge strane, zamagljena granica između individualne i kolektivne odgovornosti nerijetko otežava razumijevanje uloge pojedinca u društvu, stoga se nameće pitanje jesmo li kao pojedinci spremni preuzeti odgovornost za posljedice ljudske aktivnosti kao dominantne sile koja oblikuje život na Zemlji? Kakva nas točno budućnost čeka, ako prihvatimo činjenicu da smo industrijalizacijom, urbanizacijom i eksploatacijom prirodnih resursa nepovratno izmijenili prirodni okoliš i svijet u kojem živimo?

Istražujući različite aspekte neizvjesnosti, umjetnik Dušan Stanojević stvara seriju crteža koja nas vodi na putovanje kroz labirint ispunjen strahovima, osjećajem nesigurnosti i pitanjima o budućnosti. Iako nas na prvi pogled vizualni narativ njegovih radova podsjeća na nadrealistične crteže ili pak naivnu umjetnost, autor šarenom paletom boja progovara o kompleksnim temama iz vlastite svakodnevice. Dinamične i privlačne kompozicije uvlače nas u maštovit svijet u kojem se utopijski snovi stapaju s apokaliptičnim vizijama, dok umjetnik, koristeći svijetle tonove i jednostavne linije, vješto isprepliće dualnosti – ekologija i tehnologija, optimizam i pesimizam, sloboda i kontrola ili pak ljubav i rat. Prepoznatljivi motivi crteža u međusobnoj interakciji tvore začudne prizore prožete simbolikom koja nudi razne mogućnosti za interpretaciju.

Umjetnost, kao ogledalo unutarnjeg stanja pojedinca, nudi potencijal za razumijevanje složenih tema, no isto tako nas može potaknuti na promišljanje o vlastitoj ulozi u svijetu koji se neprestano mijenja. Radovi predstavljeni na izložbi A small place on Earth nisu samo podsjetnik na narušen odnos čovjeka i prirode, već i refleksija umjetnika na recentne lokalne i globalne događaje koji izazivaju osjećaj anksioznosti i nesigurnosti. Iako je neizvjesnost izvor straha, ona isto tako može postati i motivacija za djelovanje, stoga je i naziv izložbe moguće tumačiti kao metaforu za sve one “male” prostore u kojima svakodnevno djelujemo. Možda su upravo ta “mala” mjesta na Zemlji pokretači “velikih” promjena.

Tena Starčević, istoričarka umetnosti

(Predgovor za izložbu Dušana Stanojevića “A small place on Earth”, Galerija Crta, Zagreb, 2025.)