Top

NIKOLA VELICKI

  |  NIKOLA VELICKI

„O MITOVIMA I HEROJIMA”

Poljubac, sitoštampa, 100x70cm, 2016.

Krajputasi 1, linorez, 160x120cm, 2011.

Krajputasi 2, linorez, 160x120cm, 2011.

Glava 2, sitoštampa, 100x70cm, 2015.

Krajputasi 3, linorez, 160x120cm, 2011.

Krajputasi 4, linorez, 200x150cm, 2011.

Glava 3, sitoštampa, 100x70cm, 2015.

Krajputasi 5, linorez, 120x120cm, 2011.

Krajputasi 6, linorez, 120x120cm, 2011.

Glava 4, sitoštampa, 100x70 cm, 2015.

NIKOLA VELICKI

Nikola Velicki (1983. Niš) diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 2008. godine u klasi profesora Miodraga Mlađovića. Doktorirao na istom fakultetu 2018. godine kod mentora profesora Vladimira Veljaševića. Član je ULUS-a od 2009. godine. Priredio je 16 samostalnih izložbi i učestvovao na više od 50 kolektivnih izložbi. Dobitnik je 3 nacionalne nagrade iz oblasti grafike. Radi na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu kao asistent na Grafičkom odseku od 2019. godine.

Rekli su

Napisao sam nedavno da Nikola Velicki i junaci njegovih grafika, a radilo se tada o seriji nazvanoj Aboridžini, „režiraju i glume u neponovljivom filmu – životu samom. A nama, posmatračima Nikolinih radova, ostaje da u svom životu prepoznamo njihov, ili da u njihovim životima otkrijemo deliće svog”. I tada sam one koje prepoznajemo kao figure na njegovim radovima nazvao junacima, i možda je potrebno razjasniti šta ta reč znači – junak je, u ovom slučaju, „glavno lice ili nosilac radnje […]”, ali i „osoba koja se čime ističe, […] privlači naročitu pažnju”. Uvođenjem pojma radnja, opravdao sam to što sam radove Nikole Velickog uporedio sa filmom. A bez obzira na to što verujem da je njegov rad o životu, svakodnevnom, običnom, to što je nešto privuklo naročitu pažnju umetnikovu govori da je život, takav – običan, uvek i jedinstven i uzbudljiv.

Pripovedanje o životu je, neizbežno, Nikolu Velickog dovelo do pripovedanja o smrti. Iako se naizgled radi o apsolutnoj suprotnosti, nije tako. Smrt je za umetnika samo delić života, njegov neminovni kraj. Upravo takav pristup omogućio je Nikoli Velickom da reinterpretira krajputaše, kenotafe kojima je, od druge polovine XIX veka, u delovima centralne Srbije, čuvano sećanje na umrle daleko od kuće.

Smrt, nepojmljiva, demonska, oduvek je izazivala strah i budila maštarije o besmrtnosti. Neki od najvećih ljudskih poduhvata nastali su upravo u večitoj borbi da se smrt nadvlada. Nikola otkriva male, neobično lične, ponekad naivne ali i dirljive i vrlo snažne pokušaje da se u toj borbi pobedi. Nekoliko njegovih junaka, zaustavljenih u poslednjem trenutku u kojem se može izboriti besmrtnost, nekakvim neobičnim rukama pomažu ptici da poleti. Ako je ptica – duša, onda se neprepoznatljivi oblici koje neki drugi pronalaze u sebi mogu doživeti kao Makdugalovih 21 gram. Isprepletani nitima koje ih povezuju, spojeni čudnim i čudesnim vezama, prepušteni nekakvim bićima unutar njih samih… junaci Nikole Velickog, na ličnom, intimnom nivou bude i moja sećanja na stvarne junake sopstvenog detinjstva koji su došli do krajnje tačke življenja.

Duhovit, jasan i neposredan, Nikola Velicki ne postavlja posmatrača pred dileme. Ali on sam otkriva pitanja na koja se ne može dati odgovor, ali je za odgovorom neophodno tragati. Čak ni takva zapitanost o velikim stvarima ne čini da Nikola Velicki izgubi dodir sa običnim životom. Snagom kreativnosti, Velicki svojim junacima, ljudima čije je postojanje u prošlosti bilo realnost, omogućava dalji život.

 

Vladimir Ranković

Beograd, maj 2011.

Nikola Velicki kreira nove radove u mediju crteža i grafike ispitujući izražajne mogućnosti pomenutih umetničkih sredstava, uvodeći savremene metode ulične umetnosti, kao što su sprej i šabloni u stvaranje svojih crteža, kako na klasičnom papiru, tako i na upotrebnim materijalima koji se dobijaju industrijskom proizvodnjom ambalaža. Umetnost Nikole Velickog nastavlja tradiciju koja potiče još od kubističkog redukcionizma inspirisanog vitalnošću i snagom umetnosti vanevropskih naroda, animiranog smelim unošenjem materijala iz svakodnevnog života direktno u likovni rad. Delo Velickog je direktno i na neposredno duhovit način, sačinjeno pomoću narativa ostvarenog kroz sinergiju slike i teksta. Ovoj tradiciji vizuelnog izraza pripadaju umetnici kao što su Žan-Mišel Baskijat i Kit Haring. Oni ocrtavaju jedan moćan način komunikacije koji predstavlja plodotvorno polje istraživanja kome je privučen Nikola Velicki. Ne radi se samo o privlačenju, već o prepoznavanju, a zatim i prijanjanju osobenosti sopstvenog talenta uz ovaj vizuelni izraz, koji Velicki svakom sledećom izložbom razvija na savremen, aktuelan način, često izlazeći iz okvira galerijskog, kreirajući radove u javnom prostoru. Specifičnost talenta Nikole Velickog nije određena samo sferom vizuelnog već i muzičkog. U njegovim crtežima i grafikama oseća se snažan ritam, poput damara, postignut jakim linijama, grubim oblicima, upečatljivim simbolima, kombinacijom širokih obojenih i belih površina, tako da nas ne iznenađuje perkusionističko umeće ovog mladog umetnika koji se bavi i muzikom.

Odlično poznavanje klasičnih grafičkih tehnika kao što su linorez i litografija Nikoli Velickom omogućava da smelo istražuje potencijal grafičkih veština u vizuelizaciji sadržaja koji se mogu vezati za mit i stara predanja, kao i za njihovo prisustvo u savremenom životu. Dublje proučavanje mita i arhetipskih motiva ukazuje na psihološke sadržaje, na tokove koji se dešavaju u ljudskom biću a ispoljavaju kroz priču. Otuda se u radovima ovog umetnika probija granica između spolja i unutra, melodičnim jakim linijama povezuju se motivi organskog i neorganskog sveta, ljudske, biljnih i animalnih vrsta, spajaju odnosi sreće i pretnje, života i smrti u jedinstveni ciklus kruženja duha i materije. Mit nam daje prostor da bolje razmotrimo dualizam koji postoji u nama, večnu borbu u kojoj se suočavamo sa svojim demonima i anđelima na putu usavršavanja i sazrevanja. Najbolji pratilac na tom putu svakako je humor koji Nikola Velicki u svojim radovima, kao i u životu, kultiviše na primeren način. Kao što bi rekao poznati umetnik Marsel Dišan, humor je jedan od najvitalnijih sastojaka života, što ne znači da se u takvom sistemu umetničkog mišljenja stvari shvataju neozbiljno već se upravo poimaju kroz duhovitu ozbiljnost.

Maida Gruden, istoričar umetnosti

(povodom samostalne izložbe N. Velickog u Modernoj galeriji u Lazarevcu, 2013.)

Iz ateljea

Umetnik kaže